Periodni Sistem Elemenata |
pesme Bojana Šaptovića |
Pas koji laje na zvučne signale
ne ujeda
Muškarac okrenut ka psu
koji kasnije sve to odlaje ženama
ne ostavlja poruku
Povodac dovoljno dugačak,
ne ujeda
Padaš sa sebe kao sa kruške,
ne ujedaj
Muškarci jedu pse
ne rade to dobro
U Š šopingu
na svoj N način
mešam se sa aplauzom na popustu
Noge zaista nisu potrebne
skoro da smo blizu
da prohodamo sve što imam
u ovom šoping molu
Nadam se da ćeš moći
da nabaviš sve rezervne delove
nije trebalo, izvini za zube
Ništa, stvarno, već sam ljuta skroz
ispod nekog brda dok se penješ
zasukana rukavima
iz kojih kulja dim
Sumnjam
jako sumnjam
da zamišljamo iste žene
naslonjene na laktove
Sumnjam
da zamišljamo njihove pse
tapete i dlanove
prilepljene na ovaj sveti dan
i šta sve radimo da napokon legnemo pored njih
a težimo masturbiranju, kasnijem u miru
Treba razotkriti
ovu očnu jabučicu
od početka očekivanja
i neispunjenih obećanja
kroz sočiva izloga
nekoliko istinitih fantazije na stolu
što se cakle
Osim toga, uvek sam bio
strah od gubitka očiju
strah od gubitka
ah vidi kako lepe uramljene naočara
kroz njih se ne vidi ništa
Ja sam dugačak hodnik
idem sa torbom
jurim za tobom
ulicama grada
sa lavežom u pogledu psa
ili prisluškivanjem
ili brišući naše seksi klipove
ili mogućnosti da se nešto povrati sa kompa
polako sa probijanjem na pokretne stepenice
doštampan metrokoracima
Gde god se pojavim
predstavim se
pitam za tebe
i pitam pitanjima
nikako odgovorima
i preglasno prepevan u pesmu
o neustrašivosti i tami i strahu
o tuči sa policijom prodavaca
ulazim u tamne prolaze
kroz oroz sveta,
jednorog sveta mrtav
skala zidova
kuće opit glodara
udaram na akcenat
jedem prstima
pohvale u šiframa
smenjujem pasvorde duge kao žirafin vrat
jedina umetnost koju forsiram
je umetnost da izbegnem flaše
Ja bih verovatno ostao u krevetu,
u ovom našem ženskom svetu
nije kasno da postanem broj
star, crn, bluz KoENbroj
ostavljen od hrane
u kesama za kupovinu
ispunjen busterom - fiskalno ne slušam
na bezbol utakmicama
U sto malih tranzistora u radiju
skoro je 10
a ja sam još uvek prekriven prašinom sa police
napušten od kuće
koju vučem za sobom
Nisam završio
nisam naučio
Ona se okreće kao da se to tiče samo nje i njene haljine
počinje da odgovora spadanjem bretele
ništa je ne razumem
idemo ka kasi
vadim novčanik
o čemu to ona priča?
zašto svi ostali klimaju mojom glavom?